Resocijalizacija

ref

Šta je resocijalizacija?

 

Socijalizacija je proces normalnog prilagođavanja čovjeka društvenoj sredini. U zavisnosti od stepena razvoja društva, socijalizacija ima specifične etičke, običajne, društveno -ekonomske, kulturne, socijalne, pravne i druge karakteristike. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi članovi društva putem učenja i u interakciji sa roditeljima, nastavnicima i ličnostima u svom okruženju, nauče onaj tip ponašanja i međuljudskih odnosa koji su karakteristični za datu kulturu, uz široku mogućnost adaptacije na životne uslove. Čovjek aktivno učestvuje u formiranju normi i odnosa ali se i sam njima prilagođava.

 

Resocijalizacija je planski i sistematski proces korigovanja društveno neprilagođenih  stavova, uvjerenja, sistema vrijednosti i asocijalnog ponašanja. Cilj resocijalizacije je integrisanje ili ponovno integrisanje pojedinca sa problemima u ponašanju u društvenu sredinu. Termin resocijalizacija potiče od latinske riječi resotialisatio a ona je sastavljena od dvije riječi: re što znači ponovo i sotialisatio što znači podruštvljavanje. Resocijalizacija prema tome označava ponovno podruštvljavanje čovjeka.

 

Bolest ili povrede privremeno ili trajno mijenjaju čovjekov integritet u fizičkom, funkcionalnom i psihičkom smislu. Između zavisnika i sredine dolazi do uspostavljanja posebnih odnosa. Zbog liječenja i rehabilitacije lice se izdvaja iz porodice i sredine u kojoj je živjelo i radilo, i u kojoj su postojali međusobni odnosi. Zbog zavisnosti i nekonvecionalnog načina življenja dolazi do poremećaja odnosa između zavisnika i njegove okoline, i upravo to se rehabilitacijom nastoji prevazići. Zavisnik nastoji da ponovo izgradi život i da obnovi ranija prijateljstva, porodične veze, da nastavi školovanje, pronađe zaposlenje, kako bi postao zdrav član društva.

U rehabilitacionom procesu, pored mjera socijalne i profesionalne rehabilitacije, podrazumijevaju se i druge socioterapijske metode i postupci radi ponovnog prilagođavanja i uspostavljanja novih odnosa izmedju liječene osobe i sredine u koju se vraća. Te mjere se nazivaju procesom resocijalizacije.

 

Savjeti za uspješnu resocijalizaciju

 

Za svakog zavisnika je veoma teško odlučiti se na liječenje, a zatim održati apstinenciju i proći kroz sam postupak liječenja. Ipak, to nije kraj. Nakon toga slijedi dug put rehabilitacije i resocijalizacije. Kada se život zavisnika ostavi u prošlosti, potrebno je ponovo postati zdrav član društva. Resocijalizacija podrazumijeva vraćanje u društvo, obnavljanje narušenih porodičnih i prijateljskih veza, stvaranje novih kontakata, zapošljavanje, školovanje .

Najveći broj zavisnika u toku svog zavisničkog života naruši odnose sa prijateljima i porodicom i kada prolazi kroz proces liječenja kaje se za mnoge svoje riječi i postupke. Kada se jednom napusti staro društvo i okrene novi list, treba gledati naprijed i kontaktirati prijatelje koji su bili tu za vas a vi ste ih odgurnuli od sebe. Važno je pružiti izvinjenje i pravi prijatelji će uvijek oprostiti i obnovićete vaše prijateljstvo. Takođe treba riješiti problem sa porodicom jer samo tako čovjek može krenuti dalje i započeti novi život bez kajanja i osjećaja krivice. Ukoliko neko ne želi da oprosti, to ne treba da obeshrabri jer je najvažnije pokušati.

Kada bivši zavisnik želi započeti drugačiji život javljaju se mnoge prepreke. Svuda su prisutne predrasude, sumnja da se stvarno promjenio, teško je naći zaposlenje i ponovo stati na noge. Međutim, to ne treba da obeshrabri već treba da da još veći podsticaj da uspijemo u svojoj želji da budemo zdravi i odgovorni članovi društva. Treba ići laganim koracima i graditi život dan po dan. Svaki dan nosi nove prepreke i probleme, ali sa svakim novim danom bez droge, dokazaćemo da vrijedimo i da smo jači od toga.

Veoma je važno postaviti sebi ciljeve. To može biti završetak školovanja, zaposlenje, pohađanje nekog kursa, bavljenje sportom i sl. Potrebno je ispuniti slobodno vrijeme i naći zaposlenje kako bismo se osjećali korisnim. Moguće su mnoge prepreke u pronalaženju zaposlenja, ali ne treba odustajati. Treba se baviti i volonterskim radom kako bismo pokazali inicijativu, pridobili povjerenje ljudi i sebi dokazali da možemo puno toga uraditi. Ne treba zanemariti školovanje jer nikad nije kasno završiti školu i raditi na sopstvenom obrazovanju. Treba uložiti veliki napor i moramo biti uporni u namjeri da sredimo svoj život.

Ako smo izašli iz svijeta droge treba da svojim primjerom pokazemo drugima da je to moguće i da nikada nije kasno ponovo izgraditi pokidane veze i početi ispočetka. Treba biti otvoren za nova poznanstva i širiti krug prijatelja jer će to obogatiti vaš život.

Svako je kovač svoje sreće, zato treba biti istrajan i prevazići sve predrasude sa kojima ćete se susrijetati jer najbitniji ste vi i ostvarenje vaših ciljeva. Cilj je biti zdrav, izgraditi život ponovo jer nikad nije kasno za novi početak.

 

Uloga roditelja u resocijalizaciji

 

Roditelji igraju veoma važnu ulogu u resocijalizaciji bivših zavisnika. Kada je bivši zavisnik spreman da obnovi pokidane veze i započne novi, drugačiji život, najvažnija je podrška bližnjih, u prvom redu roditelja. Roditelji treba da budu spremni da razgovaraju sa svojim djetetom o svemu što mu se dešava, da podijele sa njim njegov uspjeh u liječenju i budu mu podrška u daljoj borbi sa problemom.

Često roditelji izgube volju zbog velikog broja šansi koje su pružili djetetu. Međutim, treba istrajati i podržati napore da se ostane van svijeta droge. Da bi se na pravi način shvatio proces resocijalizacije i na pravi način pružila podrška, važno je i da sami roditelji potraže pomoć stručnog lica (psihologa, socijalnog radnika, zdravstvenog radnika) kako bi riješili sve nedoumice i sumnje koje se mogu javiti.  Stručno lice je u mogućnosti da roditeljima pruži sve potrebne informacije o problemu zavisnosti i procesu resocijalizacije. Na ovaj način, roditelji bi bili pripremljeni na postupke i reakcije djeteta u ovom periodu.

Važno je razgovarati sa djetetom, izgraditi opet odnos povjerenja i pratiti sve promjene u ponašanju i raspoloženju. Roditelj se mora uključiti u život bivšeg zavisnika i pomoći mu da se suoči sa preprekama i predrasudama na koje će sigurno nailaziti. Ukoliko se ukaže povjerenje i vjeruje u njegovu namjeru i želju da ostane na pravom putu, to će ga još više podstaći i učvrstiti mu volju za vođenjem zdravog života. Zato roditelji, pomozite svom djetetu da ponovo izgradi život, učinite to zajedno!