Prevencija

Smanjenjestete

Prevencija ili preventiva je, u izvornom značenju, spriječavanje neke bolesti ili pojave koja ostavlja posljedice po neke osobe ili grupe. Najčešća podjela je na primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju.

Primarna prevencija obuhvata sve aktivnosti koje se sprovode kako bi se spriječila pojava uslova koji za rezultat imaju bolesti, rizična ponašanja ili socijalne probleme. Možemo reći da se primarna prevencija odnosi na ispitavanje pretpostavki, uslova i uzroka fenomena sa ciljem da spriječi njihovo nastajanje.

Sekundarna prevencija predstavlja sve one aktivnosti koje imaju za cilj rano otkrivanje bolesti. Na ovaj način se stvara mogućnost da se preduzmu sve neophodne aktivnosti kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti, rizičnog ponašanja, socijalnih problema. Kada je u pitanju problem narkomanije, to podrazumijeva rano otkrivanje zavisnika ili poremećaja ponašanja koji su uzrokovani konzumiranjem psihoaktivnih supstanci.

Tercijarna prevencija podrazumijeva nastojanje da se spriječi ponovno javljanje neke bolesti.

 

Prevencija narkomanije 

Prevencija

 

Svjetska zdravstvena organizacija je 1957. godine definisala narkomaniju kao stanje periodične ili hronične intoksikacije izazvano ponovljenim unošenjem droge. Kada je u pitanju njena prevencija, možemo reći da prevencija narkomanije predstavlja organizovan sistem mjera i aktivnosti kojima se država, njeni organi, ali i svi građani u društvu suprotstavljaju ovom društvenom problemu. Prevencija predstavlja sveobuhvatan sistem kontrole i prevaspitanja, kojim se nastoje spriječiti nepovoljni uzroci, njihovo neposredno dejstvo na pojedinca i društvene grupe kod kojih postoji veća mogućnost zavisnosti od droga, s obzirom na obilježja njihovog društvenog statusa, uzrasta i drugih sociopsiholoških obiljeležja. Prevencija podrazumijeva i potpuniji razvoj društvene brige o djeci i njihovom razvoju i socijalizaciji, ali takođe i blagovremeno otklanjanje već ispoljenih teškoća socijalizacije. Zbog svega toga možemo reći da prevencija zauzima primarno mjesto u borbi protiv narkomanije i drugih oblika zavisnosti.

Narkomanija je problem koji je prisutan bez obzira na pol, uzrast, socijalni status i druga slična obilježja. Danas je evidentno da je to problem koji pogađa sve mlađu populaciju. Iz tog razloga, preventivne aktivnosti treba organizovati tako da obuhvate djecu već u osnovnim školama. Ako posmatramo uzroke poremećaja, onda aktivnosti prevencije svakako treba da budu usmjerene i na porodicu, školu i cjelokupno društvo. Ovo je problem u koji treba da budu uključeni svi segmenti društva: roditelji, učenici, škola, zakonodavstvo, policija, zdravstvo itd. Svi oni moraju imati jedinstven stav i preduzimati aktivnosti koje će poslati jasnu poruku. Poruka mora glasiti da su alkohol i droga štetni po zdravlje i da imaju loše posljedice kako na pojedinca, tako i na cjelokupno društvo.

 

Prevencija zavisnosti temelji se na:

 

  • Edukaciji
  • Aktivnostima zajednice

 

Edukacija podrazumijeva javnu i selektivnu edukaciju. Javna edukacija se sprovodi kroz informisanje i podizanje javne svijesti društva o štetnosti psihoaktivnih supstanci. Sa druge strane, selektivna edukacija obuhvata aktivnosti usmjerene na tačno određenu populaciju kao što su: učenici, studenti, roditelji, osoblje obrazovnih institucija, rizične grupe građana itd.

Kada su u pitanju preventivne aktivnosti koje sprovodi zajednica, one se najčešće sprovode na nivou organizovanih službi u društvu, kroz zakonske norme i preko organizacija koje se bave ovom problematikom. Prevencija podrazumijeva i blagovremeno otkrivanje bolesti zavisnosti, njihovo dijagnostifikovanje i motivaciju za liječenje i resocijalizaciju. Blagovremeno identifikovanje zavisnika i preduzimanje mjera u cilju njihovog liječenja i reintegracije u društvo je od posebnog značaja za uspješno suzbijanje narkomanije. Svakako da su rezultati procesa rehabilitacije bolji ako se ono ranije započne.

Da bi preventivno djelovanje bilo uspješno neophodna je dobra saradnja zdravstvenih institucija, obrazovnih ustanova, centara za socijalni rad, prosvjetno-pedagoških zavoda, MUP-a, roditelja i svih građana.

 

Uloga roditelja u prevenciji

 

Roditelji imaju najznačajniju ulogu u prevenciji. Za prevenciju upotrebe PAS najvažnija je jaka, stabilna porodica koja treba da omogući pravilno sazrijevanje ličnosti djeteta. Roditelji su ti koji treba da kroz svakodnevni kontakt sa djecom utiču na to da djeca razviju svijest o štetnosti droge i štetnim posljedicama njenog konzumiranja. Treba da postave jasne i razumne granice u djetetovom ponašanju i da budu ti koji će naučiti dijete da kaže NE kada dođe u kontakt sa drogom. Pravilno vaspitanje omogućava izrastanje dijeteta u zdravu, razumnu ličnost koja će biti u stanju da se izbori sa iskušenjima i problemima, bez ulaska u svijet zavisnosti. Neophodno je pomoći im da razumiju društvena ograničenja, odnosno šta je neprihvatljivo ponašanje za njihovo i opšte dobro.

Svaki roditelj treba da:

  • razgovara sa djetetom i bude u toku sa svim dešavanjima u njegovom životu;
  • prati djetetov uspijeh u školi;
  • bude upoznat sa društvom u kome se dijete kreće;
  • zna kako, gdje, sa kim dijete provodi slobodno vrijeme;
  • zna količinu novca koju dijete troši;
  • obraća pažnju na promjene u ponašanju i raspoloženju dijeteta;
  • uvijek ima vremena da razgovara sa dijetetom.

Neophodno je prihvatiti činjenicu da svako dijete može postati zavisnik i to je ono čega svaki roditelj mora biti svijestan! Ključno je ne bježati od problema i ukoliko se primjete promjene ili se javi sumnja, potražiti pomoć stručnjaka ( nastavnika, psihologa, doktora, socijalnog radnika).