Ludilo se nastavlja

Alhemičar

 

Droga, heroin, mi je dao taj osjećaj da sam neko drugi, drugačiji. Osjećaj sigurnosti, nadmoći. Radio sam što sam htio. Krao, lagao, varao, manipulisao. I uživao sam u tome. Droga me je ispunjavala. Uživao sam u njoj i u sebi. Bio sam najbolji, najljepši, najpametniji. Bio sam Bog.

Nisam znao u šta se upuštam, nisam brinuo šta sve može da mi se dogodi. Vrijeme je prolazilo, ti osjećaji nadmoći i superiornosti su polako nestajali, a isplivali su moje kompleksi, mane. Počeo sam da mrzim sebe, ljude, život. Heroin više nije mogao da mi da taj osjećaj sigurnosti. Sve više i više sam tonuo. Išao u izolaciju i u svojoj glavi i u svojoj stvarnosti. Udaljavao sam se od ljudi, od porodice. Sve više sam sebe zaključavao u svoju psihu. Postao sam rob. Rob svog bijesa, svoje ljutnje,svojih ogorčenja i svog ludila.

Krivicu sam tražio u drugima, govorio sam da mi treba pomoć, a osuđivao sam svakoga ko je htio da mi pomogne. Htio sam da izađem iz svega, ali na svoj način. Način izolacije- da ne razgovaram, da sjedim u sobi za kompjuterom i da me svi ostave na miru. Samo nisam sebe htio da ostavim.

Ludilo se nastavljalo, godine drogiranje su činile svoje. Sukobi sa zakonom, sa policijom, porodicom, komšijama, prijateljima, sa samim sobom. Fizički sam propao, počeo sam da ludim. Pomislio sam da je metadon spas. Otišao sam na metadon, ne znajući u šta se upuštam i to na detoks- 21 dan. Dan prvi- popio terapiju, nema krize- To je to! Opet osjećaj nadmoćnosti, superiornosti. Riješio sam problem! Narednih dana sam redovno išao na terapiju. Bio sam ponovo Bog. Ignorisao sam porodicu, prijatelje, nizašto me nije bilo briga. Nema osjećaja niže vrijednosti, nema kompleksa. Lažan privid sreće, mira i slobode. I to je trajalo do par dana pred kraj detoksa.

Tada su se javili osjećaji nesigurnosti, šta ću bez metadona? Opet ludilo, opet ogorčenja, opet osude. Opet heroin. Sada još više, još luđe, još jače. Osjećaji nemoći, osjećaj ravnodušnosti. Sve to staje u jednu dozu, jedan fiks. Ne prolazi, bol je nepodnošljiva. Ne vidim izlaz. Želim da umrem. Nasilje, porodično, društveno, samopovrjeđivanje. Vene, mrzim vene! Žilet, zgrada, policija, hitna. Samo želim još jedan fiks.

Ne želim da prihvatim sebe, nisam to ja! I dalje ne prihvatam realnost. Želim da pobjegnem. Nemam gdje. Ne mogu više, ali hoću fiks! Samo za to znam. Fiks. Lutrija. Hitna. Betonjerka. Sud. Kotor. Psihijatrija. Rešetke. Životinja je u kavezu. Ona i dalje hoće fiks. Heroin mi je sve: otac, majka, brat, ljubavnica. Heroin je ljubav mog života. Hoću još jedan fiks i da me ljubav ubije. Nema ga. Strah i užas su nepodnošljivi. Želim napolje. Želim da izađem iz svoje glave.